" Snaga žene proizlazi iz činjenice koju ni psihologija ne može objasniti. Muškarce se može analizirati, žene....samo obožavati! " Oscar Wilde

Djevojke, žene, gospodične, gospođe, majke, kraljice! Želim vam svima od srca sretan Dan žena! Dugo ste se borile za ravnopravnost, izborile se i sada vladate našim životima i srcima! Hvala vam na svakodnevnoj, neizmjernoj ljubavi koja nas hrani svaki dan! Uživajte u ružama, bombonjerama i svemu ostalome što ste dobile na dar, a još više uživajte ljubav osobe koja vam je poklonila i ruže i bombonjere ali najviše sreću!

Ja sam vjerojatno, u nekom drugom životu, bio žena! Danas mi sve ide od ruke! Dobro dan i nije baš bajno počeo. Ustanem se, otuširam se i idem se spremiti. KAD ODJEDNOM, čarape se posvađale, pobjegle jedna od druge i nikako nać ovu drugu. Mora da je svađa bila brutalna jer se ova dobro sakrila. Ništa, odlučim joj naći novu frendicu, druge religije, ali ajde, nitko neće primjetiti. Taman kad pomislim: " ovo nije dobro, ne smije mi dan ovakav bit!" eto ti majice. Gospodična se isto skrivala, vjerojatno od ove dvije čarape, i zaspala skrivajući se. Probudila se zgužvana poput stare bilježnice iz matematike! E tu sam rekao DOSTA! Uzimam stvari u svoje ruke i idemo u nove pobjede! Tako je i bilo. Spremim se, skuham kavu, sjednem i otvorim malo blog.hr. odgovorit na komentare na svome blogu. Pogledam malo ako je, u kojem slučaju, na naslovnici pod " Stil", "Aktualno", "Kreativni odjel" ili "Humor" i prevrtim sve i nema. Pomislim si: "nema veze, tek si otvorio blog, još si pulen u ovoj ekipi, doći će i tvoje vrijeme!". Kad odjednom ugledam na slici iznad nekog starca sa metlom u ruci i pomislim: "vidi, netko se sjetio mog domara", a naslov kraj slike " Buntovnik sa tipkovnicom". Nisam znao jesam li još u snu pa čim kliknem na naslov ću počet padat i rasut se ko đubrad po njivi poput našeg premijera neki dan i probudit se ili se netko sprda samnom. Odlučim, hrabro, kliknuti na naslov i otvorit! Kad, gle čuda, stvarno mi je blog na naslovnici! Količina sreće toga trenutka u meni bila je približno ista masi Ž. Houdeka. Znači, nešto neopisivo! I od tog trenutka, dan je bio bolji! Dapače, izvrstan! I zato bih iskoristio ovu priliku zahvaliti vam svima koji me pratite, komentirate i djelite samnom emocije u mojim tekstovima! Učinili ste me sretnim i uljepšali dan, dali ste mi motivacije, volje, elana, snage i ljubavi djeliti sa vama i dalje svoje tekstove i naravno još više biti dio ovoga društva punog zanimljivih priča, slika i svega što pružate!
Ekipa, još jedno veliko HVALA! :)
I ovaj post posvećujem mom najboljem domaru! Hvala ti, znam da si ga pročitao!
I da, sretan mi Dan žena,zaista! ;)

"Život je samo sjena što luta, bijedni glumac što se na pozornici razmeće, prodrhti svoj sat, i ne čuje se više. On je bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa."
-W. Shakespeare



Svi su govorili : " Uživajte u srednjoj školi, to je najbolje vrijeme! ". Čini mi se da to postaje narodna izreka. Nedaj bože većeg zla! Istina je: Uživajte u životu, to je najbolje vrijeme. Pa drugog i nema! " Znam, došlo je doba kad sve ima svoju altenrativu ali ne shvaćamo da nisu vremena ta koja se mijenjaju, ljudi su! Razgovaram sa mamom i govori mi kako je prije, dok je ona još lupala loptu ulicom i gradila kućice na stablu, stariji su bili uvijek autoritet pa kakvi god da bili treba imat nekakvo poštovanje prema njima! Danas, nažalost ljudi su se zarazili sami sebe svojim pogledom na svijet, stavom i načinom življenja. I još žalosnije je to što ne činimo ništa da to promjenimo! Rekao je jedan pisac da je trošenje novca nekim ljudima, izgleda, postao jedini dokaz postojanja. Prehranjuj svoju obitelj, priušti si nešto što te čini sretnim, zarađuj novac ali nemoj dopustit da novac od tebe oblikuje čovjeka, zanemari svu slavu koju možeš dobit, pa jedino što nosiš u grob je svoje ime i prezime!

Danas je preminuo čovjek koji nas je svako jutro 4 godine dočekao u 8 ujutro ispred škole sa osmijehom, bio je uvijek tu za nas mulce kojima je sve sprdancija, i znao nas je od prvog dana kada smo kročili u školu! Bio je domar. NE! Lažem, bio je najbolji domar! Žalosno je što tek danas shvaćam da je on zapravo bio više od domara. Glupo je suditi nekoga po radnom mjestu. Da, bio je domar po zanimanju ali prije nego što je bio i dok je bio domar bio je čovjek uz kojeg srednja škola nebi bila što je. Teško je shvatit zašto ljudi ne vide pravi primjer u ponašanju i karakteru drugih ljudi. Mi smo ljudi toliko tupi i zbunjeni da ne vidimo svu ljepotu ovoga svijeta, prilike koje dobivamo svakim novim jutrom, ljubavi ( koja vjerojatno da padne sa neba, otvorili bi kišobran) i nikada si to nećemo priznati! U tome je naša najveća slabost! Priznat ćemo da smo postupili krivo, da smo uvrijedili nekoga ali nećemo priznat da nismo ono što se od nas traži, da smo ljudi! Bog kaže: Čovjek? Pa ja sam ga stvorio, ja sam mu dao život. Neće mi on ništa! Iz dana u dan se bojim da smo ipak postali takvi ljudi da smo u stanju i to učiniti!

Pobjeda nam je jedino ako ostvarimo neku materijalnu dobit, nije nam pobjeda kada nekome izmamimo osmijeh na lice, nije nam pobjeda kada pomognemo nekome, nije nam pobjeda imat tu privilegiju živjeti i biti čovjek! Nebo i zvijezde nisu tu samo da se divimo njihovoj ljepoti, nego su nam primjer do kuda trebamo ići dok smo živi. Žalosno je da ih dosegnemo samo kad napustimo ovu dolinu sunca, ljubavi, sreće i raznorazne raskoši! Dragi domare, ja sam siguran da si ti nebo i zvijezde dosegao mnogo prije! Neka ti je laka zemlja!

Napokon! Da, napokon nam stiže sunce i temeprature radi kojih bi pustio sve obaveze sa strane! Previše sam čekao na ovo vrijeme, pod ovim oblacima i kišom kao da čekam red na birou kojem fali krov a vani vrijeme ni za ekipu s Kaptola ( rekao bih pse, ali uvrijedio bih ih da ih svrstam među političare! ). Obaveze! Eh, da... već me hvata panika kada se sjetim količine stresa i neispavanih noći.. Možda je vrijeme da nađem bolju polovicu pa da me bar ona utješi kad država ne daje nikakve poticaje.. Ajde, neču po državi još, ne udaram ispod pojasa.. Kad smo kod bolje polovice, ne razumijem zašto je toliko teško nać curu? Pazi, 3.67 biliona žena na svijetu, a ja si moram sam radit sendvič. Možda ne znam di treba tražit? Samo nije mi jasno, nađem ljubav i opet sam Home alone po ne znam koji put.. I baj d vej ako koga zanima di je ljubav, okrenite 346. stranicu u riječniku... Ne znam zašto svi kukaju da ju je teško nać... Znaš ono kad hodaš gradom i vidiš onako nekog papka, koji je vjerovatno alergičan na ljepotu ( ne kažem da sam ja Apolon, ali brate mili s takvima se majka priroda baš dobro poigrala, vjerojatno je bila pod narkoticima ) , kako šeće takvim avionom da vjerojatno ju u crkvu ne puštaju koliko je dobra i sad ti reci da postoji pravda... Da, on može! On ima para, vozi auto, tata mu je korumpirani političar ili dovoljno da samo napišem političar... I on nije debel, on je medo.. A mi koji imamo više žuljeva na rukama nego prstiju mi ga možemo uhvatit u desnu i ajmo gore dolje brzim pokretima! Al ajde, on je vjerojatno tražio ljubav po noćnim klubovima i elitnim kafićima dok sam ja listao riječnik.. Ali kaže moj prijatelj: screw love...I'd rather fall in chocolate..True story!
Da, napokon nam stiže sunce i temperature radi kojih, dok budem šetao korzom, ludit ću uz ove leteće medvjediće i avione od kojih me hvata proljev!

Kažu da izlazak bude bolji kada ga se ne planira. Iskustvo mi govori da ne mora biti tako! Ovaj vikend pobio sam tu teoriju. Zove me kolega u ponedjeljak da dolazi u četvrtak jer slavi rođendan i da se pripremim na jako dobar izlazak. Hm, četvrtak mi je nekako rano za izać van, inače, izlazi se petkom tu i tamo subotom ili samo subotom ( tako ja tempiram noćni život ) . Ali ajde, dolazi prijatelj kojeg nisam vidio dugo ( čitaj : mjesec dana ). Kad si bodul, mjesec dana čini ti se kao cijela vječnost. Dobro, izaći ću sa njim, proslavit rođendan, pa petak odmarat i subotu ako se ništa ne desi, tipa dolazi još koji stari frend ili netko slavi rođendan. I tako dva bodula izađu van, a šta će oni pit nego gemišt! Redali se tako gemišti, jedan za drugim. Domino efekt! I da, bio je domino efekt kad su gemišti učinili svoje. Oči crvene, jezik drven a noge, svaka svoju politiku vodi. Ta politika me prisilala da u jednom trenutku odlutam u svoju avanturu, sam! Ne znam jesam li se osjećao kao Pale ili Mali princ... Znam da sam u jednom trenutku čuo povik ekipe, koja me gledala iz prikrajka u čudu, " vidi ga Grdović". Naravno, bilo mi je smiješno. U tom stanju to je kompliment iako sad gledam na to kao najveću kritiku! I tako lutajući sa planete na planetu, naišao sam na klub u kojem se puštala muzika za razbit čašu. Naravno, odmah je bilo jasno da ću tamo završiti! Nekih cca 30 metara ja sam prolazio velik dio vremena, i tu se desila pobjeda koja mi je obilježila sljedeća tri dana! Potrčao sam u klub i odjednom pod se izmaknuo, ja se zanjihao i poljubio pločnik. Mislim si : " sve je ok! Možeš ti to! " . Skupim snage, priberem se i odem u klub. Zove me drugi prijatelj samo da vidi jesam li živ. Naravno, krenuo je po mene čim je čuo glas preko slušalice i odveo me doma.

Drugo jutro je bilo jako radoznalo. Gdje sam bio, šta sam radio i zašto je meni uho krvavo zanimalo me veći dio dana. Doma sam se branio uvjeravajući roditelje da sam na treningu to zaradio. Naravno, popušili su foru ko' Bare joint. Radi tog uha ekipa me nagovarala da u petak izađem sa njima jer je očito jako zanimljivo bit u mom društvu dok glumim Grdoviće, Palu i Malog princa. Naravno, izašao sam i sutradan sa ekipom. Opet se resetirao sam od sebe poput mojeg kompa punog virusa.

Najgore jutro ikad! Znači, u tom trenutku sam odlučio da me sljedećih mjesec dana nitko neće vidjeti vani. I da, pao sam pod pritiskom i subotu sam proveo teturajući do ranojutarnjih sati i otpratio ljude na posao. Sunday, bloody Sunday. Skupio sam snage i odlučio proštetat po lungo mare. Ajmo reć da mi je to jedini dobar potez u ta 3,4 dana. Iskoristio sam svaku zraku sunca i svaki celzijev stupanj uzivanja u kratim rukavima. Danas sam prehlađen, ali to je valjda ta cijena koju sam platio za ovaj maratonski vikend!

Sad sam siguran u onu ideju koja me u subotu trebala prisilit da ostanem doma i sada uživam u suncu i dignem sve 4 u zrak.

Na greškama se uči, samo, od ova 4 dana koji je bio pogreška? ;)